12.02.2008., utorak
Rasplesana slutnja
|
Osjećam dodir tvog tijela Ili je to tek slutnja Mirisa obavijenog oko Nagih grudi Tvoje oči U svakoj pori moje kože Po kojoj plutaju kapljice bistre vode Iz jezera naših želja Moja kosa rasplesana u tvojim prstima Donesi kavu... Ispuni naš mali svemir Zvucima pokreta A uglove sobe tihom glazbom Čuješ li Zvuk ljubavi u odsjaju noćne svjetiljke Ili je to tek slutnja |
Hod po Snu
|
Valovi pjesme Njišu moj Hod Romantik sam svog Sna Gledat ću i ove noći bijelu i jasnu Radost u odjecima Orgulja |
10.02.2008., nedjelja
P.S.VOLIM TE
|
Kupila sam svjetski hit preveden na 55 jezika , autorica Cecelia Ahern...ne propustite ! Mali citat: "...poznati miris plavog džempera uspeo se uz Hollyne obraze... ...bilo mu je trideset godina... ..a imali su vrlo jednostavan plan...ostati zajedno do kraja života... |
03.02.2008., nedjelja
Iza jučer, na početku danas
|
Davno je prošla ponoć. Iza roleta nazire se svjetlost s reklama i farovi ponekog automobila... radni je dan i većina ljudi spava sa snovima ili bez njih, a ja... ja pokušavam trajati u budnom stanju i čekanju. Tužna je ona truba u jazzu... jazz je sjetan, ali nekad skoči, bori se kroz jecaj i bol-pošteno, a onda ga nepošteni prenu i opet padne u bol... Vidim tu glazbu vidim tebe čujem zvuk automobila... možda se baš ti zaustavljaš i kradeš vremenu njegovo vrijeme kao lopov iz sjene, kao dijete što uporno traži osmjeh na licu uvijek tmurnog oca. Pretvaram se danju u odgovornost, a noću plačem i pišem, sama-neodgovorno, nabacujući riječi na papir tebi, sebi, svima usamljenima... I sada bih uzela eter za neki noćni program i pričala ljudima san i bol, i pričala im jazz i blues doticala glasom dušu i stavljala ljekovito indijansko lišće na njihova ranjena srca, a onda...širila smijeh. I ušla bih u neki englesku pub režući dlanom dim sjete koji pluta plavičast iz titraja onih koji sjede... Ugodila bih žice vremena, kao na gitari... okretala kotačiće do napetosti, možda i pucanja... i neka pukne žica stara, isplest ćemo novu, jecat će još bolje... Ulica je prazna oku... Ako i prolaze anđeli, ja ih ne vidim. Osjećam samo grč, sputanost... Uz čašu vina sjećam se naših noći i gledanja u nebo, tihe kubanske glazbe, stolova od šiblja i tvog osmjeha... |
